Read Aloud the Text Content

This audio was created by Woord's Text to Speech service by content creators from all around the world.

Text Content or SSML code:

OBRAČUNI S NEISTOMIŠLJENICIMA Svaki pokušaj političkog djelovanja izvan Komunističke partije Jugoslavije vlast je onemogućavala i kažnjavala. Nositelje takvih djelovanja često su optuživali za suradnju s okupatorom. Sudski procesi političkim protivnicima često su bili montirani (namje šteni), a presude su se donosile bez pravih dokaza. Na udaru nove vlasti bile su i vjerske zajednice. (U komunistić koj ideologiji vjera je smatrana izrazito negativnom pojavom.) U Hrvatskoj se na udaru našla Katolička Crkva. Biskupi su u Pastirskom pismu u rujnu 1945. godine prosvjedovali protiv nasilja komunističkog režima prema svećenicima, oduzimanja crkvene imovine i umanjivanja položaja Crkve u društvu. Mno gi su svećenici zatvarani i osudivani za kolaboraciju s fašistima. Zagrebački je nadbiskup Alojzije Stepinac 1946. godine optu. žen za suradnju s ustaškom vlašću za vrijeme Drugoga svjetskog rata te je osuden na 16 godina zatvora. U obračunima su stradavali pripadnici pojedinih nacionalnih manjina - Nijemci i Talijani. Nijemci su kolektivno optuženi za suradnju s okupatorom, s obzirom na to da su ih nacisti tijekom rata okupili u tzv. Njemačku narodnu skupinu i dali im povlašten položaj. Nakon rata mnogo je Nijemaca na području Jugoslavi- je bio zatvoreno u logore, a mnogi su morali napustiti državu. S područja koja su u međuratnom razdoblju bila u sastavu Italije, a sada su pripala Jugoslaviji, iselilo se mnogo Talijana. SUKOB SA STALJINOM SSSR je u državama koje je oslobodio potkraj Drugoga svjetskog rata nametnuo komunističke režime. Staljin i kasniji sovjetski vode tražili su od čelnika tih država apsolutnu poslušnost. I Ju- goslavija je bila saveznik SSSR-a, ali je često politički nastupala i djelovala neovisno o njemu. Staljin je odlučio iskoristiti među- narodnu organizaciju komunističkih partija Informbiro kako bi izveo pritisak na Jugoslaviju. U lipnju 1948. godine Informbiro donio je rezoluciju u kojoj najoštrijim riječima osuđuje KPJ za izdaju socijalizma i poziva „zdrave snage" u Jugoslaviji da smi- jene Tita i njegove suradnike. Vodstvo KPJ-a na čelu s Titom odbacilo je optužbe i nije željelo popustiti pritisku. Jugoslavija se našla u izolaciji. Protiv nje bile su komunističke države, a ni s kapitalističkim zapadnim demo kracijama nije bila u dobrim odnosima. Učestali su izgredi na gra- nicama s drugim komunističkim državama. No nije počeo rat, a komunistički režim u Jugoslaviji odolio je pritiscima. Jugoslavija je silom prilika počela surađivati sa zemljama Zapadnog bloka. Izvješće sa suđenja Alojziju Stepincu u zagrebačkom Ilustrovanom vjesniku. Alojzije Stepinac bio je zagrebački nadbiskup od 1937. godine do smrti 1960. Pozdravio je proglašenje NDH 1941. godine. Poslije je javno, ali i u pismima dužnosnicima NDH, prosvjedovao protiv ustaških zločina. Nekoliko je puta konkretno pomogao dijelu progonjenih građana. Godine 1946. godine optužen je za suradnju s ustaškom vlašću te osuđen na 16 godina zatvora i petogodišnji gubitak građanskih sloboda. Nakon pet godina Stepinac je iz kaznionice u Lepoglavi premješten u svoj rodni Krašić, u kojem je ostao u kućnom pritvoru do smrti 1960. godine. Dok je izdržavao kaznu, Sveta Stolica imenovala je Stepinca kardinalom. Na to je Jugoslavija reagirala prekidom diplomatskih odnosa s Vatikanom. Papa Ivan Pavao II. 1998. godine proglasio je Stepinca blaženim. Ocijeni djelovanje i sudbinu Alojzija Stepinca. Što misliš, zašto je Jugoslavija prekinula diplomatske odnose s Vati- kanom nakon Stepinčeva imenovanja kardinalom? Prisjeti se, prema sporazumu Tito - Šubašić građani Jugoslavije na izborima su trebali od- lučiti o političkom uređenju zemlje. Komunistič ka je propaganda stvarala atmosferu u kojoj se povratak monarhije i kralja Petra Karađorđevi- ća činio nemogućim. Na ulicama se mogla čuti pjesma: „Kralju Petre, bio si na vladi, a sad uz- mi lopatu pa radi!" Objasni poruku tih stihova. IZBORI 1945. Tijekom rata Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) predvo- dila je antifašistički (partizanski) pokret otpora. To joj je među stanovništvom donijelo znatnu popularnost i potporu. Nakon rata partizanska su tijela vlasti, u kojima su dominirali komuni- sti, nadzirala teritorij Jugoslavije. Tijekom zadnje ratne godine i u prvoj poratnoj godini KPJ je uklanjao sve koji bi mogli biti protivnici komunistima u budućoj borbi za vlast. Komunističko učenje predviđalo je da komunisti vlast osvoje revolucijom, a ne na izborima. Zapadni ratni saveznici radili su pritisak da se izbori ipak organiziraju, a KPJ je na to pri- stao. KPJ je osnovao Narodnu frontu, kojom su dominirali komunisti, a predvodio ju je Josip Broz Tito. Na izborima ni- su smjele sudjelovati osobe optužene za suradnju s okupa- cijskim snagama. Nekomunističke političke stranke bile su izložene pritiscima. Prvi put u povijesti na izbore su izašle i žene. Komunisti su se zauzimali za žensku ravnopravnost. Glasači su mogli birati izmedu kandidata Narodne fronte i „opozicijske liste", na kojoj kandidati nisu bili istaknuti imenom. Rezultat je bio očekivan: kandidati Narodne fronte osvojili su 90% glasova. Novoizabrana je Ustavotvorna skupština pot- kraj 1945. godine Jugoslaviju proglasila republikom. Kralju Petru II. Karađorđeviću zabranjen je povratak u zemlju. (Što misliš, zašto?) U siječnju 1946. godine Ustavotvorna je skupština proglasila Ustav. Ustav je jamčio slobodu tiska, govora, udruživanja i okupljanja, ali vlast te odredbe u praksi nije poštovala. Službeni naziv države gla- sio je Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ). Ona je, dakle, bila federacija i sastojala se od šest narodnih republika (Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Ma- kedonije) i dviju autonomnih pokrajina u sastavu Srbije (Vojvodine i Kosova). No republike nisu imale veliku samostalnost. Središnja vlast u glavnome gradu (Beogradu), koju su činili visoki dužno- snici Komunističke partije i Tito, donosila je sve važnije odluke, a lokalni komunistički dužnosnici provodili su ih u djelo. Ukinute su sve druge političke stranke, a višestranačkih izbora neće biti sve do 1990. godine. Time je počelo razdoblje jednostranačja. Na izborima 1945. godine, zbog velikog broja nepismenih, glasalo se ubacivanjem gumenih loptica u kutiju Narodne fronte ili u drugu, oporbenu kutiju. Ta druga kutija nije bila definirana imenima stranaka ni kandidata. Podrugljivo su je nazivali ćoravom, praznom ili crnom kutijom. Čin glasanja bio je tajan jer su glasači stisnutu šaku s lopticom prvo trebali gurnuti u jednu, a potom u drugu kutiju, a izborno povjerenstvo nije znalo u kojoj je kutiji loptica završila. No, izborna su povjerenstva, u kojima su dominirali predstavnici Narodne fronte, često uspijevala doznati tko je kako glasao. Prema nekim iskazima, na biralištima je bio potpuni muk, a članovi povjerenstva nastojali su čuti udara li kuglica o dno prazne, ćorave kutije. Vanjske i unutarnje granice. Dogovorom o međurepubličkim granicama izmijenjene su povijesne granice Hrvatske. Na istoku, Hrvatska je dobila područje Baranje, dok je nekad hrvatski Srijem podijeljen između Hrvatske i Srbije. Na zapadu je, prvi put, u sastav Hrvatske ušla Istra. Područje grada Trsta ostalo je sporno: grad i okolicu svojatale su i Italija i Jugoslavija. Posredovanjem Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, sporno je područje podijeljeno na zonu A (grad Trst i okolica) i zonu B (Slovensko primorje i sjeverna Istra). Zona A je 1954. godine pripala Italiji, a zona B Jugoslaviji, odnosno Sloveniji i Hrvatskoj. VIJETNAMSKI RAT Završetak Drugoga svjetskog rata nije donio mir u cijelome svi- jetu. Zapravo, praktički nije bilo dana bez sukoba sve do danas. Nasreću, nijedan od tih sukoba nije se pretvorio u svjetski, prem- da su u nekima od njih sudjelovale hladnoratovske velesile, SAD i SSSR. Zato ih nazivamo lokalnim ratovima. Jedan od najkr- vavijih bio je Vijetnamski rat. Veći je dio Indokine prije Drugoga svjetskog rata bio pod fran- cuskom upravom. Tijekom rata okupirali su je Japanci, a nakon njihove kapitulacije Francuzi su željeli vratiti svoje nekadašnje kolonijalne posjede. Vijetnamski komunisti, predvođeni Ho Ši Minom, suprotstavili su se Francuzima nastojeći ostvariti ne- ovisnost. Buknuo je rat koji je trajao do 1954. godine, kad se francuska vojska povukla iz Indokine. Na području Francuske Indokine stvorene su četiri države: Sjeverni Vijetnam (komu- nistički), Južni Vijetnam, Laos i Kambodža. Prouči kartu. Sje- vernovijetnamski komunisti nastojali su svoju vlast proširiti na Južni Vijetnam. Želeći zaustaviti širenje komunizma na ostali dio Indokine, SAD počinje slati veliku novčanu i vojnu pomoć u Južni Vijetnam. U Južnom Vijetnamu počele su borbe između vladinih snaga i Vijetkonga, komunističkih gerilaca koji su imali potporu Sjevernog Vijetnama. Namjeravali su svrgnuti vladu Južnoga Vijetnama i ujediniti zemlju pod komunističkom vlašću. Amerikanci su u početku slali vojne savjetnike koji su trebali os- posobiti južnovijetnamsku vojsku. No s vremenom se pokazalo da to nije dovoljno pa se američka vojska otvoreno uključila u sukob. Ubrzo su Amerikanci u Južnome Vijetnamu imali više od pola milijuna vojnika, ali unatoč brojnosti i velikoj nadmoći u naoružanju nisu uspjeli poraziti Vijetkong i sjevernovijetnamsku vojsku. Poginuli su desetci tisuća američkih vojnika i gotovo dva milijuna Vijetnamaca, među kojima i mnogo civila. Brojne žrtve, ali i nejasni ciljevi američkog sudjelovanja u Vijetnamskome ratu, potaknuli su antiratne prosvjede u SAD-u. Pritisak javnosti bio je jedan od uzroka američkog povlačenja iz Vijetnama 1973. godine. Time rat nije završio jer su nastavljene borbe između Sjevernog i Južnog Vijetnama. Završene su tek 1975. godine po- bjedom Sjevernog Vijetnama. Nakon toga dva su Vijetnama uje- dinjena pod komunističkom vlašću.